Parse error: syntax error, unexpected '[' in /home/www/zupa-kravarsko.com/defines.php(1) : regexp code(1) : eval()'d code on line 183
Reportaža župe Kravarsko u Glasu Koncila - Župa Kravarsko | Župa Uzvišenja Svetog Križa
Srijeda, 24 Veljača 2016 16:38

Reportaža župe Kravarsko u Glasu Koncila

 Župa Uzvišenja sv. Križa smještena je u središnjem dijelu Vukomeričkih gorica, nedaleko od grada Velike Gorice, a osim župne crkve u Kravarskom mise se svake nedjelje služe u još četiri filijalne kapele: Velikoj Buni, Donjem Hruševcu, Kozjači i Šiljakovini. Župa obuhvaća 19 naselja sa 4100 žitelja, a 95 posto njih izjašnjava se katolicima. Prošle godine bilo je 54 sprovoda i 45 krštenja te je vjenčano 12 parova. Svake godine pripremaju se krizmanici i prvopričesnici, a u 2015. godini bilo je 62 krizmanika i 45 prvopričesnika.

 

ŽUPA UZVIŠENJA SV. KRIŽA - KRAVARSKO - NOVE INICIJATIVE NA OBRONCIMA VUKOMERIČKIH GORICA

Dva događaja i dva glavna lika: Janičina ljepota koja je očarala lugara Marka i povezala ih vjenčanjem i rođenjem djeteta, ali i njezina smrt te izazovi i teškoće života u poratnom razdoblju. Sadržaj te ekranizirane i na daskama postavljene novele Slavka Kolara, po kojoj je ostao zapamćen do danas, nadahnute istinitim događajem, ne može se samo tako odbaciti u vožnji prema Vukomeričkim goricama. Iako je to literarno djelo nastalo prije devedeset godina, još se može osjetiti duh iz »Breze«, priče o teškom životu i radu na selu, o siromaštvu i neimaštini, o probuđenoj savjesti lugara Marka, čuti zvuk svatova, maštati o stablu koje se ukazalo kao lik Janice...

Sve to prolazi kroz glavu putnika namjernika dok prilazi turopoljskom mjestu Kravarskom. Iako udaljeno tek četrdesetak kilometara od Zagreba, mjesto se čini mnogo udaljenijim po tempu života i izoliranosti od gradskoga utjecaja. Ipak ima poštu, dom zdravlja, osnovnu školu i dobru prometnu povezanost, a pogled s Vukomeričkih gorica mnogi ne bi mijenjali ni za što. Upravo je na obroncima te gorice, do koje se dolazi izmjenjujući uspone, livade, šume i vinograde, živio i djelovao pisac Kolar, a njegovo ime nosi i mjesna škola. Stara se škola nalazi točno preko puta župnoga dvora i pastoralnoga centra, ali nije »odoljela« klizištu pa je prije petnaestak godina izgrađena nova na zemljištu koje je darovala Župa Uzvišenja sv. Križa.

Crkva bombardirana u Drugom svjetskom ratu

Kao u dječjim slikovnicama »razbacane« su kuće u Kravarskom po obližnjim brježuljcima. Iznad svega dominira velika crkva uz groblje, a odroni ne daju mira ne samo živima. Kravarsko je stara župa i spominje se još u srednjem vijeku sa svojom srednjovjekovnom crkvom. Prvi postojeći zapis datira čak iz 14. stoljeća. Gotička crkva kroz povijest je bila zapuštena i porušena, a u 17. stoljeću izgrađen je lijep novi toranj. Njemačko bombardiranje u Drugom svjetskom ratu crkvu je gotovo sravnilo sa zemljom, ostali su samo zidovi bez krova. Obnova je započela tek pedesetih godina, a crkva je obnavljana i u novije vrijeme, u čemu je mnogostruko sudjelovala cijela župna zajednica.

Danas župa pripada Sisačkoj biskupiji, a okuplja otprilike 4100 žitelja iz čak 18 naselja. To su Pustike, Barbarići Kravarski, Opatija, Podvornica, Strezojevo, Šiljakovina, Velika Buna, Mala Buna, Žitkovčica, Čakanec, Donji Hruševec, Gladovec Kravarski, Gornji Hruševec, Gornji Vukojevac, Ključić Brdo, Kozjača, Novo Brdo i Kravarsko. Svake se nedjelje mise služe u župnoj crkvi u Kravarskom te u još četiri filijalne kapele. Sva euharistijska slavlja budu dobro posjećena te se traži mjesto više u klupi u svim crkvenim objektima. Župnik je posljednje tri godine Ivan Kljunić, a pohvale na njegov rad stižu od svih slojeva župljana.

»Župa je poprilično živa i sve dokle bude djece, dok su ona ovdje, bit će i živosti i budućnosti. Mlađi sam svećenik, tako da sam imao osjećaj da je trebalo neko kraće vrijeme da me se prihvati kao takvoga. Sada se osjećam kao doma, lijepo sam ovdje prihvaćen. Mnogo je obitelji kojima mogu doći u bilo koje doba, imam puno mladih oko sebe i naravno puno starijih s kojima volim na poseban način provoditi vrijeme«, govori 33-godišnji svećenik Kljunić, rodom iz Klenovnika, koji je nakon ređenja 2010. godine u Varaždinu »posuđen« Sisačkoj biskupiji. Bio je župni vikar u dvije župe u Sisku: Pohoda Blažene Djevice Marije i sv. Kvirina, a onda je u jesen 2012. stigao u Kravarsko za župnika.

Pokazuju da vole svoj kraj

Dok opisuje župu, spominje da je stanovništvo župe većinski katoličko, oko 95 posto su vjernici, ali onih koji dolaze na euharistiju znatno je manje - oko 25 %. Vjernici u župi većinom su zaposleni u okolnim gradovima i mjestima, poput Velike Gorice ili Zagreba, a zadržavaju se u svojem idiličnom zelenom okruženju i tako pokazuju da vole svoj rodni kraj. Uz poneka iseljavanja, u Kravarsko se i dolazi živjeti, jer tu su vikendice brojnih Zagrepčana, pa na roditeljskoj zemlji mladi sada grade kuće i zbog dobre cestovne povezanosti izabiru Kravarsko za mjesto življenja. »Stanovništvo župe se smanjuje jer dio mladih zbog ekonomske situacije odlazi u Njemačku. Ima i nešto samačkih domaćinstava«, govori župnik Ivan Kljunić, s čijim su dolaskom u Kravarskom pokrenute brojne pastoralne inicijative: od župnoga Caritasa do okupljanja mladih, uspostavljanja molitvene zajednice i Marijine legije...

Dugu tradiciju u župi Kravarsko ima župni zbor sa 30-ak članova, a njihov je voditelj već deset godina Josip Kolarec (27), otac dvojice sinova, koji svake nedjelje prvo u župnoj crkvi pa potom u Velikoj Buni svira na misi. Po struci ekonomist, osim s brojkama rado se druži i s notama, a posebno je ponosan što svake godine zbor sudjeluje na tradicionalnom koncertu Tamburaškoga orkestra Hrvatske radiotelevizije koji od ratnih godina nastupa u čast hrvatskih branitelja, a tu su i nastupi na božićnim koncertima Folklornoga ansambla Šiljakovina. »Naša je župa oduvijek bila na glasu zbog prekrasnoga pjevanja. Repertoar župnoga zbora u posljednje je 3-4 godine tradicionalna euharistijska pjesma. Često pjevamo i tradicionalne skladbe, poput one 'Zlatni zraci', koje nisu ni zapisane u pjesmaricama, a zdušno je pjevaju župljani. Ljudi su ovdje vezani uz zbor, aktivno pjevaju, a kada izvedemo neku duhovnu šansonu, nije potrebno više od 2-3 puta ponoviti da svi nauče i prihvate pjevanje. Kod velikih proštenja skupe se pjevači iz Kravarskoga i Velike Bune, a posebnu draž zboru daje i spoj starijih i mlađih glasova«, kaže Josip Kolarec, koji svaki dan putuje u Veliku Goricu na posao. Napominje da je Kravarsko postalo »spavaonica« jer mnogi odlaze raditi u obližnja mjesta, a sve je manje onih koji se bave poljoprivredom.

Caritas uredio dvije dječje sobe

Domaće životinje ovdje doista nisu baš čest prizor, ali još uvijek se mogu naći tipične drvene turopoljske kuće - češće podalje od glavne ceste. Stare kuće u zaseocima čuvaju tradiciju nekadašnje gradnje, ali su neke još uvijek - iako trošne - mjesto gdje se živi. Upravo te neadekvatne uvjete života za pojedine stanovnike Kravarskoga željeli su promijeniti članovi župnoga Caritasa, pokretača mnogih ne samo karitativnih, nego i pastoralnih nastojanja, uspostavljenoga pred Božić 2013. godine. Uz voditeljicu Caritasa Danijelu Švrgu još 15-ak volontera odlučilo je pružiti pomoći potrebitim obiteljima. U dogovoru sa župnikom skupljaju namirnice, kućne potrepštine, namještaj, novčane priloge.

»Nekoliko mojih prijateljica i ja potiho smo se bavile pomaganjem i kada bismo čule da je potrebno, uskakale bismo u pomoć. Uvijek sam imala potrebu pomagati odbačenima. Dolaskom župnika osnovali smo Caritas: ima dosta potreba, brinemo se za 43 obitelji, naši volonteri kontaktiraju s njima, tri puta godišnje nosimo im pakete s namirnicama, a posebno nam je važan psihosocijalni rad«, govori Danijela Švrga (36) i ističe akcije koje su iza njih u posljednje dvije godine: u akciji »Dajmo im dom« prikupljali su sredstva za kupnju dvaju stambenih kontejnera za korisnike kojima je bio hitno potreban krov nad glavom, uredili su dvije dječje sobe uz pomoć župljana donatora, pomogli su poplavljenicima u Slavoniji kamionom namirnica, prikupljali su školski pribor i udžbenike, a nedavno su otvorili i katoličku igraonicu. Među volonterima je i Jasna Rebić, koja objašnjava da su podijeljeni po područjima, a ona je zadužena za područje Barbarića. »Sami smo identificirali potrebite, a neki su nam se i javili. Ima u našem okruženju siromašnih obitelji, samaca, bolesnih... Za sve se vodi detaljna evidencija, a mi se kao volonteri okupljamo svaki mjesec i planiramo aktivnosti«, govori Rebić, spominjući i sajmove koje organiziraju.

Mjesto ugodnoga življenja

Svi župni objekti na području župe Kravarsko lijepo su uređeni, a svi su župljani radosni zbog nedavnoga otvorenja pastoralnoga centra »Stjepan Povoljnjak«, gdje se okupljaju sve župne skupine. Do tada se župna kateheza održavala u crkvi, a mladi su se okupljali u podrumu župne kuće. Objekte većinom održavaju sami župljani.

O župnoj se crkvi brine Ivan Zagorac (62), mladi umirovljenik koji je mirovinu zaslužio u vlastitoj prijevozničkoj tvrtki. Svake nedjelje i blagdanima pomaže skupljati milostinju, a priskoči i kada treba pokositi ili očistiti snijeg oko crkve. »Prijašnjim župnicima pomagao sam održavati i župni dvor, a počeo sam ministrirati u 7. godini župniku Mirku Jurinu, pod čijim je vodstvom naša župa doživjela duhovni i materijalni preporod jer je on obnovio porušenu crkvu, dao sagraditi župni dvor i nove kapele u Kozjači i Donjem Hruštevcu. Drago mi je da mogu pomoći, sve radim iz dobre volje i poštovanja. Nas su partizani nazivali religioznom župom, nekada je iz naše župe išlo 20 autobusa na hodočašće u Mariju Bistricu«, govori sakristan Zagorac.

Njegov kolega po struci Stjepan Kolarec, poduzetnik prijevoznik, predsjednik je DVD-a Kravarsko, koje okuplja oko 150 aktivnih i podupirajućih članova. »Tu su većinom svi zaposleni, nema baš mnogo nezaposlenih ljudi. Rijetki se još bave poljoprivredom, više je razvijeno malo poduzetništvo, obrti. Vrijedni smo, snašli smo se, nismo se prepustili ni u krizi, iako je bilo turbulencija. Dosta je ljudi zaposleno u lokalnoj pilani. Uza svu infrastrukturu - a sada se još grade trgovine i vrtić - ovo je mjesto ugodnoga življenja«, predstavlja poduzetnik društveni segment života, koji se očituje i u lovačkom društvu, te svjedoči da je u Kravarskom oduvijek bila snažna vjera.

Sve češće susretište postaje i pastoralni centar, gdje se svakoga tjedna okuplja i najmlađa zajednica po stažu - dva prezidija Marijine legije. Među troje legionara koji su bili na prvom susretu jest i Biserka Kolarec (45). »Mene je na prvi sastanak povukla kći, poslije sam otkrila da uz molitvu legija želi da priđemo svakomu župljaninu u potrebi. Počeli smo se okupljati nakon što su u svibnju prošle godine došli legionari iz Petrinje predstaviti svoj rad. Trenutačno nas ima devet djelatnih i pet molitvenih članova. Uz naš prezidij Kraljica apostola, osnovali smo i omladinski prezidij Ruža otajstvena. Legija traži puno odricanja: tjedne sastanke, apostolat, ali uz to se mnogo i dobiva, učvršćujemo se u vjeri.«

Vidljivo je snažno zajedništvo

Nije to jedini duhovni sadržaj koji se nudi u župi u Kravarskom: uoči početka Jubileja milosrđa započeli su veliku devetnicu milosrđa i tako se pridružili pripremi za Svjetski dan mladih u Poljskoj. Svakoga 22. dana u mjesecu pripremaju euharistijsko klanjanje, a tijekom devet susreta posebno mole za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca. Odlučili su se uključiti i u molitvenu kampanju za zaštitu nerođenih »40 dana za život«, tako da su se nedjelju uoči početka korizme vjernici zabilježili za dan kada će postiti i moliti na nakanu spašavanja nerođenih.

Ideja o zajedničkoj molitvi ujedinila je srca župljana pa je pokrenuta molitvena zajednica, nazvana po zaštitniku župe »Sveti Križ«. Na molitvenu zajednicu dolaze župljani i iz Velike Bune. »Okupljanje je svakoga tjedna, na susretima se pjeva, moli, iznose se osobna iskustva, razmišljanja, svatko govori o svojem doživljaju pročitanoga ulomka Svetoga pisma. Ljudi su doista povezani, ne samo u molitvenoj zajednici, nego i u drugim aktivnostima, a druže se i izvan župe. Snažno je vidljivo zajedništvo i mnogi plodovi. Drago nam je što se svake nedjelje i u našoj filijali služi misa, čak i sada kad nemamo kapelana. Dolaze nam naizmjence župnik i p. Jure«, govori Darinka Zlodi (43).

Jedan od plodova zajedništva vidljiv je u mladih koji su se počeli okupljati uoči Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku, a nastavili su svoja druženja na kojima obrađuju raznolike teme. Dio te zajednice donedavno je bila i Natalija Brkić, sada mlada majka i supruga. »Družili smo se, držale su se kateheze, molitve. Mladi se znaju dogovoriti za kino, ponekad odu u Zagreb na Kamenita vrata moliti krunicu sa zajednicom 'Srce Isusovo'. Pred božićne i uskrsne blagdane izrađuju se krunice i prigodni ukrasi za prodaju na dobrotvornom sajmu«, kaže Natalija, sada aktivna kao volonterka u župnom Caritasu, dok mnogo energije u okupljanje zbora mladih u osnivanju ulaže Ivan Zlodi.

Skladan tim brine se o svemu

Vjerna zvonarica pitoreskne filijalne kapele u Šiljakovini već je 38 godina Marija Šaban (83). Svakoga dana u podne i navečer, iako već narušenoga zdravlja, ne zaboravlja zvoniti, a dvije kćeri i unučad potpora su joj u svemu. »Bila sam u bolnici šest tjedana i kada sam došla doma, prvo sam navratila ovamo u crkvu. Nisam znala kamo bih se prije okrenula od radosti, kako mi je tu lijepo«, svjedoči zvonarica Šaban. Same riječi hvale za župljane iz Šiljakovine izlaze iz usta isusovca Jure Vranjića, koji posljednjih 12 godina dolazi iz Zagreba s Jordanovca služiti dvije mise u filijalnim crkvama. »Ovo je srce župe, najvjernija filijala, dosta vjernika dođe na misu, iako idu i u Kravarsko. Svi bismo voljeli kada bi još više mladih dolazilo na euharistijska slavlja. Za ispomoć me pozvao još bivši župnik Ljubo Vuković«, kaže o. Vranjić. Skladni tim filijale u Šiljakovini predstavlja Nevenka Gašparac (37), koja svjedoči: »Ima nas puno, svi sudjelujemo, tu smo često, zajedno čistimo, dogovaramo se, imamo čitače i zbor, zapisujemo mise. Meni je dolazak na euharistiju velika snaga kroz tjedan.« Župljani često hodočaste, ovoga proljeća spremaju se u zaljev svetaca u Boku kotorsku, a svake godine redovito odlaze u Mariju Bistricu, na Trsat, u Međugorje i druga svetišta.

Svećenik Povoljnjak - mučenik komunističkoga režima

Župa Kravarsko bila je poznata kao rasadište duhovnih zvanja krajem prošloga stoljeća, kada su brojni mladići odlazili u svećenike i redovnike, a djevojke u samostane. Međutim, situacija se promijenila u posljednjih nekoliko godina. Ipak posebno mjesto među svim domaćim svećenicima ima Stjepan Povoljnjak (1919. - 1944.), po kojemu odnedavno nosi ime novouređeni pastoralni centar. Ubijen je kao mladi svećenik za vrijeme komunizma u susjednoj župi Odra gdje je služio kao kapelan, a napala su ga četvorica naoružanih oznaša. Na njegov grob, koji se nalazi u Kravarskom, često je dolazio i kardinal Alojzije Stepinac, koji ga je dvije godine prije smrti zaredio za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Na ulazu u crkvu stoji spomen-ploča, a živi svjedok tih događaja jest i 86-godišnji Alojzije Kolarec koji se sjeća i rušenja crkve u prosincu 1943. godine, kao i svećenika Povoljnjaka. »On je bio posebno darovit učenik još ovdje, ali i kasnije kada je išao na fakultet i bogosloviju. Trebao je ići studirati u Rim. Nakon rata imao je želju otići u Ameriku prikupljati novčana sredstva kako bi se obnovila naša bombardirana crkva, ali komunisti su ga počeli progoniti. Sigurnost je našao kod moje punice, gdje se neko vrijeme skrivao. Ipak kada je bio prebačen u Odru, na putu od željezničke postaje prema crkvi pratili su ga i uhvatili te izudarali do smrti«, prisjeća se jedan od starijih župljana.

 

Igraonica s katoličkim predznakom

Rijetko se koja župa može podičiti da ima katoličku igraonicu za djecu, a upravo su to prije pet mjeseci pokrenuli u Kravarskom. U prostoru novouređenoga pastoralnoga centra našlo se mjesta i za okupljanje djece pa na subotnjim susretima svakoga tjedna dvadesetak djece dolazi na radionice koje se održavaju pod nazivom »Mali put« nadahnute životom Male Terezije. Inicijativom župnoga Caritasa, uz svesrdnu pomoć župnika Kljunića, u susretima do izražaja dolazi kreativnost nedavno diplomirane katehistice Ivane Cerjak (25). Cilj je socijalizirati djecu, ali i predstaviti bitne katoličke vrijednosti kroz igru, ples, crtanje i druge aktivnosti, a vode se planom Katoličkoga odgoja predškolske djece. »Baš je i tema mojega diplomskoga rada bila važnost vjerskoga odgoja predškolske djece. Oduvijek se želim baviti djecom i njihovim vjerskim odgojem i kada me župnik pozvao da počnemo s ovom aktivnošću, rado sam se odazvala. Reakcije djece i roditelja su odlične, nakon početnih susreta odazvalo se još više djece. Roditelji prihvaćaju da se od najranijih godina djecu uvodi u vjerski odgoj«, govori voditeljica radionice Cerjak. Igraonica je namijenjena djeci između tri i osam godina, a uz voditeljicu logistički pripomognu i volonteri. Većinom se na susretima prati liturgijska godina: tako su uoči Svijećnice razgovarali o tome zašto se pale svijeće, a za Pepelnicu su govorili o korizmi. U prosincu ih je obradovao sv. Nikola, a djeca često svoje roditelje iznenade naučenom pjesmom ili molitvom.