Parse error: syntax error, unexpected '[' in /home/www/zupa-kravarsko.com/defines.php(1) : regexp code(1) : eval()'d code on line 183
Proslava blagdana svetog Mihaela - Župa Kravarsko | Župa Uzvišenja Svetog Križa
Nedjelja, 28 Rujan 2014 00:00

Proslava blagdana svetog Mihaela

Ove godine smo se posebno pripremali za blagdan sv. Mihaela arkanđela u našoj filijali u Kozjači. Pripreme su započele klanjanjem u subotu 27. rujna.

Nedjeljnu svečanost smo započeli blagoslovom spomen obilježja na nekadašnje groblje gdje su se pokapali mještani Šiljakovine i Kozjače i prvu kapelu sv. Mihovila. Ondje smo se kroz priču naših predaka te kroz riječi i blagoslov vlč. Dubravka Škrlin Hrena prisjetili njihovih i naših predaka koji su u 20.st počivali na ovom groblju kojeg više nema, a koje je danas samo obična šuma. Stavljanje ove spomen ploče i križa na ovo mjesto će od sada imati posebnu važnost u povijesti. Jednako tako i u budućnosti za sve naraštaje naše župe, naročito župljana iz Kozjače. Nakon blagoslova spomen obilježja i križa na brežuljku „Lakovica“, procesija je krenula prema kapeli sv. Mihaela u Kozjači. Svečana sv. Misa počela je u 11 sati a predvodio ju je i propovijedao vlč. Dubravko Škrlin Hren, vicerektor u bogosloviji, zajedno sa našim domaćim župnikom u koncelebraciji vlč. Ivanom Kljunićem.

Vlč. Škrlin je započeo svetu misu riječima:“ Danas smo ovdje svi zajedno i svi za jedno.“, čime je htio naglasiti važnost današnjeg dana i sudjelovanje župljana koji su se okupili u velikom broju da ovaj dan učine posebnim. Rekao je kako smo ovim današnjim blagoslovom spomen obilježja na mjestu nekadašnjeg groblja dokazali kako nije bitno samo ono oku vidljivo i rukama opipljivo, nego je puno važnije ono što nosimo u srcu i duši. Ono što ljudi oko sebe ne mogu vidjeti.

Na tom mjestu već dugi niz godina nema groblja, ni kapele. Isto tako nije bilo nikakvog obilježja da je tu nekad nešto takvo postojalo. No ljudskim srcima to groblje, ta kapelica, ti pokojni, i dalje postoje i imaju svoje mjesto. Sada će se sigurno češće, a i više ljudi prolazeći uz taj križ, sjetiti tih istih pokojnih i pomoliti se za njihove duše.

Pričom o sličici „svima znanoj“ vlč. Škrlin pojasnio je da svi mi imamo svog Anđela, koji nad nama bdije, a isto tako smo i mi nečiji Anđeli. Na toj slici dvoje male djece prelaze stari mostić, ruševan i klimav. Bezbrižno pričaju nesvjesni opasnosti od pada ili rušenja mostića. Nad njima lebdi Anđeo raširenih krila, koji ih ne opominje, ne pokazuje im put, ne vodi ih, ne brani im, već samo lebdi iznad njih i čuva ih u slučaju da nešto pođe po zlu.

Prekrasan osjećaj je znati da u našem životu postoje ljudi koji su uvijek tu za nas. Osobe koje vrlo često šute i nemaju što reći, ali kad vide da nam je teško samo priđu i prime nas čvrsto za ruku. Stisnu nas čvršće u topli, prijateljski zagrljaj. Svi smo mi u životu pozvani činiti dobra djela, već rođenjem. Nažalost, vrlo često smo sebični i gledamo samo sebe i svoje potrebe. Ako već i nekome pomognemo očekujemo silne hvale i zahvale, misleći kako to djelo ima veću važnost ako svi znaju i čuju za to. Ipak, ono učinjeno u tišini, daleko od očiju javnosti, daleko od nekih materijalnih vrijednosti, je puno bliže i draže ljudskom srcu. Kako  srcu onoga koji čini to djelo tako i srcu onoga kome je djelo namijenjeno. Tim mislima, vlč. Škrlin pozvao nas je da budemo jedni drugima anđeli na zemlji kao što je to nama naš sv. Mihael i drugi Anđeli, te naši pokojni sa neba.